Noć me čuva
Noć me čuva, tama me štiti. Zle oči ne mogu proći do moje duše. Slobodan sam, da idem kamo hoću da radim šta želim. Iipak, moram da pazim. Ovo biće u krevetu pored mene, ne spava nikada i dobro čuje. S njom znam da ni u tami nismo sami.
Višnja
Višnja Komšije su javile. Višnja me je zauvijek napustila Sad leži sama. Trune pored vrata. Neko velebilje oko nje raste. Ove godine oluju nije preživjela. – Nisam usamljen. Ona je otišla, ljubav je ostala. U meni. Možda sam volio Samo iluziju. Žene mojih snova. Sada dalje volim. Kao i prije u sebi. – Višnju moram…
Igrokaz
Gledao sam predstavu, koju si mi sinoć upriličila. Znam da više nisam glavni lik, ta nisam pao s Marsa. U početku bijasmo nas dvoje, ali od te ljubavi iz prvog čina u trećem postala je farsa
Na terasi
Na terasi sjedim. Sunce u zalasku grije ledja. Ti sjediš na podu oslonjena na moje noge. Mirišem sijeno u tvojoj kosi. Brojim pjegice na tvojim ramenima. Ledjima te štitim od sunca. Gledam sjenku što je pravimo ispred nas na podu. Tu smo jedno.
O Sarajevu iz auta (kada mi je umro stari)
obečana dolina. Sredinom teče pitoma rijeka. Na obe strane plodne livade. Mnoštvo potoka , vijugajuci kroz drveće, ulijeva se. Na obje strane, livade bivaju sve strmije do obronaka koji dolinu štite. Odvajkada tome niko nije mogao da odoli. Tu je nastao grad. Tragovi predaka, mojih i ko zna ćijih, uvijek se mogu naći. Kulture su…
Sprovod
Sprovoda je sve manje na koje ide moja majka. Nestaju prijatelji kao zubi iz vilice. Desetak starica ispred kapele na Barama. Ostatak razreda. Ostali su već na onoj strani i djeca su na onoj strani mora i granice. Put od kapele do groba sve je duži. Krenule su polako za sandukom. Cvijeće i vijenci su…
Naizmjenična struja
Po definiciji kada su oblici struje dok teče u oba smjera jednaki po svemu osim po smjeru to je naizmjenična struja. Prava ljubav. Istosmjerna struje je kod mene. Teče od mene i gubi se. Najviše u prošlosti.
Plaža sječanja
Na plaži sječanja ostaju samo umiveni i oblutci. More ispire sve. Polira uspomene. Dok je dan. Noću, u krevetu plima se diže. Najljepši oblutci pod vodom nestaju. Sa dna gadost, koje se niko rado ne sječa, dolazi. Tvoje bisere, po plaži rasute, crnilom, kao mazutom, prekriva.
Naše pobjede
Rat traje vječnost Pobjede su tu Nisu česte Zato svaka treba da se pamti Mi živimo. Volimo i radujemo se. Plačemo i rastajemo se. Izmedju njih.
Harmonija svemira
Zorom je Jezero pospano i tiho Voda mirna, kao zaledjena Rosa koja se noću skupljala Proizvede jednu kap. Ona klizi niz granu vrbe. Biva sve veća Kada dodje do kraja grane Padom u jezero uništi harmoniju Svemir se ponovo radja.