Otapanje

Ima li me još? Koliko dijelova da nestane, koje trčeći cestom prosipam, ništa ne kupim žureći na voz (koji osmjehe kupi sa sporednih stanica), a daipak još budem? Koliko svadja stomak podnese dok sadržaj sve ne preplavi uz zid bircuza da se ujutro radnička klasa kliže slaveći rad i majke se sjeća kad padne. Koliko…

Nastavi čitanje →

Duša

Duša mi je meka. Sredina hljeba Okolo, kao oklop, čvrsta kora. Ušla si u moju dušu, meku štrucu kao crv. Hranila se godinama. Istjerati nije lako – borba, bol i krv. Nisi više u mom životu, a ne mogu da pustim. Da si otišla preko mora bila bi dijaspora. Bilo bi lako. Ali živiš dvije…

Nastavi čitanje →

Loša voda

Oktopod brod drži. Motor usijan prži Izbija zrak vreli. Srce ne zna sta želi. Mora da se ode iz ove loše vode. Smrdi, ustajala, kao veza dotrajala. Ostati je katastrofa sa bezbroj strofa. Ima sigurnost ne budučnost. Dodjem kući. Na smrad se uči Sve stvari loše kao dobre se troše. Buka sa sprata Kreuzerova sonata….

Nastavi čitanje →

Lampion

Ja sam lampion zaštićenog plamena i čistog srca. Cijeli me život nose vjetrovi različite snage i smjera. Ime za vjetar je Ljubav. Bude nekada blagi povjetarac. Takav najviše prija. Pun je mirisa i plodnog polena. Sve se isparava ispod mene Ne vidim daleko Živim za danas Nekad je jak i nosi me. Oštar i grub…

Nastavi čitanje →